Недеља, Децембар 02, 2007
П о н е к а д
Још увијек затрепери суза,
када вјетар нехајно донесе,мирис давно минулих дана...
Тада су вапаји узалудни...
Плач душе у големој тугипоништава жеље и снове...
Зашто?
Немоћ као разлог.Љубав као објашњење.
Извините, добри људи,
за тренутак одузет вам...
Dobro veče...
Imam za tebe par
"nazovi-mudrosti" kojih sam se sjetila i čitajući ove stihove,izmedju ostalog...
"Život se može razumjeti samo gledajući u proslost,
ali se može živjeti gledajući samo ka budućnosti-odnosno ka naprijed..."
"Zašto ponavljati/pominjati stare greške,
kada je pred nama još mnogo novih..."
Evo sada ćeš moći da se pohvališ kako je i tebi jedna "zvjezdica" ispunila želju...(molbu) :)
P.S-Ponekada ta tuga nakon određenog vremena pređe u nešto mnogo jače i od one ljubavi koju si osjećao...nešto slično toj ljubavi,jer je i dalje upućeno istoj osobi,
ali je samo tvoje...
ne osjećaš potrebu da to osjećanje sa bilo kim dijeliš, a tebi je sasvim dovoljno za dalje...
:)
Да нема тебе, млада дамо, нико не би остављао коментаре...
Рекао бих ти ''Хвала до неба и назад'' али бих био безвезе као онај са билборда... :)
Двотачка и звјездица...