Четвртак, Новембар 29, 2007
Н е р о ђ е н и м а
Да ли сте се икада пробудили додиром анђела?
Да ли сте се икада пробудили изахвалили Богу што је Она ту,
тог јутра, тог момента...?Ако нисте, онда још нисте ни рођени...
Sjetio si me na nešto dok sam čitala ovu "pjesmu"...
"...Čvrsto te zagrlim,
ne puštam te,
i želim da noć traje cijelu vječnost...
Polako, tiho, zaspiš...
Gledam te kako mirno spavaš,
i pazim da te ništa ne probudi...
Izgledaš bezbrižno...
Lice ti prekriveno osmijehom zadovoljstva...
Ljepša si od andjela...
Zašto ova divna noć ne traje vječnost cijelu?...
Kažem ti da te volim,
poljubim te,
i lagano utonem u san
znajući da si pored mene...
da si moja, samo moja, pa makar i samo ovu noć..."
Ovako nešto osjete samo oni koji stvarno vole...ili brkaju ljubav i strast, nažalost...
U svakom slučaju- fini stihovi...
Драго ми је да моја ријеч може бити спона у твојој главици, са оваквим мислима...
Pa nije moja glavica bas tako blesava... mozda samo tako izgleda...(u poslednje vrijeme i pocesto )
:)
Nadam se samo da su ovi stihovi inspirisani sopstvenim iskustvom... steta bi bilo da nisu...
Наравно да твоја главица није блесава...
Напротив...
Сви моји стихови су производ мојих осјећаја (искуства) и осјећања...тако и ови...
Можда ја бркам љубав и страст...
Mozda...
Ili samo nemas snage da se boris sa svima, pa sada zivis da bi im "vratio dug"...
Не баш, млада дамо...
Живим да бих дао избор...